Proširenje pristupa električnoj energiji širom podsaharske Afrike je ogroman inženjerski zadatak koji zahtijeva značajna ulaganja i preispitivanje onoga što pristup energiji znači.
Gledano iz orbite blizu Zemlje noću, blistavi obilježja industrijalizacije vidljiva su na velikim dijelovima površine planete. Gotovo svuda noćno nebo je osvijetljeno čeličnim sistemima rasvjete, označavajući doseg tehnologije i urbanizacije.
Međutim, ostaje nekoliko 'mračnih zona', sa podsaharskom Afrikom koja predstavlja većinu globalne populacije koja trenutno nema pristup snazi. Ovdje je oko 600 miliona ljudi bez električne energije, a širenje energetske infrastrukture zaostaje za drugim regijama.
Oslanjajući se na lokalizovanu energiju baziranu na generatorima koja košta između tri i šest puta više nego što potrošači plaćaju, uticaji ove opskrbe energijom su dalekosežni i fundamentalni.
Podsaharska Afrika ima rapidno rastuću i urbanizirajuću populaciju, ali nedostatak pristupa električnoj energiji utječe na bilo šta, od obrazovanja, s djecom koja ne mogu čitati nakon zalaska sunca, do stanovništva koje ne može pristupiti vakcinama koje spašavaju živote zbog nedostatka adekvatno hlađenje.
Suočavanje s energetskim siromaštvom ključno je za postizanje ciljeva održivog razvoja UN-a (SDG), a to znači širenje i diverzifikaciju infrastrukture i proizvodnje električne energije u podsaharskom regionu.
Proizvodnja obnovljive energije van mreže, nazvana Utility 3.0, mogla bi predstavljati novi model za globalnu proizvodnju energije
Moć promjene
Trenutno, 48 zemalja koje čine podsaharsku Afriku proizvode istu količinu energije kao Španija, uprkos tome što imaju ukupno 800 miliona stanovnika. Međutim, širom kontinenta su u toku ambiciozni infrastrukturni projekti za rješavanje ovog problema.
West African Power Pool (WAPP) proširuje pristup mreži širom regiona i uspostavlja zajednički sistem distribucije električne energije među zemljama članicama. Na istoku, Velika etiopska renesansna brana će dodati 6,45 GW nacionalnoj mreži zemlje.
Dalje južnije, Angola trenutno gradi sedam velikih solarnih farmi koje će koristiti milion solarnih panela za proizvodnju 370 MW energije koja će podjednako stizati do velikih gradova i ruralnih zajednica.
Projekti ove prirode zahtijevaju ulaganja velikih razmjera i pristup materijalima, a potreba regije za čelikom će samo rasti kako se infrastruktura širi. Ovo važi za tradicionalnu proizvodnju energije, kao što je prirodni gas, kao i za obnovljive izvore.
Za stanovništvo koje se brzo urbanizira, ovi masivni projekti predstavljaju promjenu igre koji će proširiti siguran pristupačan pristup električnoj energiji, ali za udaljenije lokacije potrebna su rješenja van mreže. Evo gdje mala obnovljiva energija može igrati značajnu ulogu.
Tehnološke alternative električnoj energiji iz mreže stalno su smanjivale troškove, sa solarnim osvjetljenjem i poboljšanim baterijama, a visoko efikasna LED svjetla također pomažu u proširenju pristupa.
Male solarne farme napravljene od čelika koje mogu da obezbede energiju za čitave zajednice takođe su održive u regionu koji se proteže kroz takozvani solarni pojas koji se proteže na ekvator planete. Ovaj pristup proizvodnji energije odozdo prema gore, koji se naziva Utility 3.0, predstavlja alternativni i komplementaran sistem tradicionalnim javnim komunalnim modelima i može predstavljati budućnost globalne energetske tranzicije.
Bilo da se radi o mega-projektima koji se protežu u regiji ili maloj lokalnoj proizvodnji energije, tehnologije napravljene od čelika će igrati vitalnu ulogu u transformaciji pristupa energiji u podsaharskoj Africi. Ovo je ključno za suočavanje sa energetskim siromaštvom, ispunjavanje ciljeva održivog razvoja i prelazak na održiviji ekonomski model.
